Ljubav & Seks

Bio si lekcija – bitna, ali bolna: Molim te, pokupi svoju neodlučnu ljubav i idi!

Molim te, nemoj mi dolaziti sa svojim opreznim, sumnjičavim srcem i postavljati  pitanja da vidiš hoću li proći tvoje testove, koje je zapravo nemoguće proći.

Više nisam zainteresovana za tvoju nedorečenost i tvoje nestalno “možda.” Odustala sam od infantilne nade da će se nešto dogoditi “jednog dana …”, jer se nakon svih ovih godina, još uvek nije dogodilo.

Molim te, nemoj mi reći da moraš “još malo razmisliti o tome”.

Završila sam s čekanjem. Završila sam s fokusiranjem na naš potencijal.

Umorna sam. Frustrirana sam.

Ali, molim te, reci mi ipak zašto si stalno dolazio s rukama na pola punih obećanja i napola punih prezira?

Zašto si izgovarao moje ime na način kao da ti značim mnogo više nego što jesam?

Kažeš – misliš da me voliš, govoriš to prigušenim tonom, punog proklete rezervisanosti, trenutne želje i površnih očekivanja. Tvoj oklop je uvek tu, tvoji refleksi su uvek na oprezu, a tvoje oružje spremno da otera tvoje uslovno ponuđene osećaje.

Dakle, ja te molim da pokupiš svoju neodlučnu ljubav i ljubazno (i odlučno) odeš.

Oboje znamo – ako ostaneš, ja ću ujek biti slaba i zapletena u tvoju fino ispredenu mrežu. Uvek ću patiti zbog reči koje želim čuti, onih reči zbog kojih zaželite polako puzati kroz pakao.

Čeznula sam da otvoreno prekineš, pokažeš svoju ranjivost. Strpljivo sam čekala i predavala se i pokušavala zadržati dovoljno vere za nas oboje.

Ali isto tako znam, moja nerealna očekivanja uzrokuju moju patnju. I da, svesna  sam da je moje ranjeno, premlaćeno, slomljeno, neuredno srce, koje je prepuno ljubavi, krivo što sam se zadržala s tobom toliko dugo.

Bio si lekcija – bitna, ali bolna. Bio si oštar štap koji je nemilosrdno i okrutno podbadao, stvarao ožiljke, prisiljavajući ih da krvare, kako bi mogla osetiti samo još malo više boli.

A ja sam te trebala.

Bio si ovde kako bi shvatila da vredim toliko više od razmatranja, da bi uvidela kako nikada nisam trebala dopustiti da budem izbor na koji se nikako ne možeš odlučiti.  Ako moraš razmišljati hoćeš li me uzeti u obzir, makar kao opciju, uštedi si vreme i slobodno idi.

Neću te proganjati niti moliti za tvoj povratak. Neću gubiti vreme pokušavajući te uveriti u ono što već znaš duboko u sebi.

Neću se boriti i proći kroz masakr, kako bi mi samo dopustio da te volim, neću se boriti i prisiljavati te da pokažeš da ti je stalo.

Jer u tvojim očima, trud nije isto što i ljubav. Misliš da je ludo ako te neko dosledno voli, čak i ako taj neko nije voljen na isti način.

No, za mene, ovo je bilo nešto bitno, retko i jedinstveno.  A sada je došlo do tihog i neizbežnog kraja.

Uvek sam se previše bojala pustiti te – iako znam da ova nezaboravna ljubav neće izbledjeti, još je  teže ostati.

Možda nikada neću moći ispuniti ovu prazninu, ali daleko je praznije ostati pri ljubavi koja izgleda više kao rat.

(zenskikutak.rs)