Ljubav & Seks

Da li ste spremni za život u dvoje?

Kad leptirići prorade u stomaku i „stavimo“ ružičaste naočari, osoba sa kojom smo u vezi deluje jednostavno savršeno. Nismo ni trepnuli, a već smo poželeli da se svako jutro budimo jedno pored drugog. Zajednički život se tada nameće kao logično rešenje.

I pored toga što započinjanje romanse pod istim krovom mnogi preporučuju pre braka, često se dešava da se ovakvi „eksperimenti“ završe ljubavnim krahom. Zašto je tako, razgovarali smo sa psihologom Željkom Kurjački.

* Nekada veze izgledaju savršeno, dok ne počnemo da živimo zajedno i posle nekoliko nedelja usledi razlaz?

– U pitanju je najverovatnije kratko poznanstvo i to što ne poznajemo drugu osobu. Dokle god ne počnemo da živimo zajedno možemo da održavamo našu zaljubljenu iluziju o partneru. Ali kada ga vidimo u svakodnevnim situacijama, slika o njoj ili njemu izgrađena na željama, a ne na realnosti, pada u vodu. Zajednički život nas primorava da osobu sa kojom smo u vezi vidimo u pravom svetlu i ako nam se to što vidimo ne dopadne, vrlo brzo ćemo otići razočarani.

* Koliko je poželjno da budemo u vezi pre nego što odlučimo da podelimo život?

– Nije toliko bitno vreme, koliko iskustvo i zajednički doživljaji koje smo imali tokom tog perioda. Parovi mogu da budu mesecima i godinama u vezi, ali da se viđaju samo vikendom kada su oboje opušteni i raspoloženi. Za to vreme imali su malo događaja koji „iskaču“ iz ustaljenog obrasca viđanja. Nisu išli zajedno na letovanje, upoznali rodbinu, morali da se dogovaraju oko većih finansijskih izdataka… Sasvim sigurno ne možemo reći da se dvoje ljudi poznaju posle tri meseca zabavljanja, jer nisu zaista upoznali sebe i partnera u različitim životnim situacijama. Velike, ozbiljne krize koje su parovi uspešno razrešili su veoma dobar pokazatelj stabilnosti veze. Ako nisu doživeli nijedan „lom” do sada, to ne znači da su savršeni jedno za drugo.

* Ima li istine u savetu da prvo treba otići sa partnerom na odmor, pa nakon toga odlučiti da li ste spremni za život u dvoje?

– Naravno. Sve situacije koje simuliraju zajednički život doprinose tome da sa manje iluzija napravimo taj korak. Odmor je dobra prilika da upoznamo partnera u svakodnevnim situacijama, ali i prilika da vidimo kako to izgleda kada ne možemo da posle svađe izbegnemo jedno drugo. Postoje krupni problemi na kojima dugo niko ne radi, jer partneri mogu da se povuku kad god požele. Ovo je prilika i da upoznamo sebe – jesmo li dovoljno zreli i odrasli da nam partnerove neprivlačne navike ne remete bitno seksualni život?

* Kako da znamo da smo spremni za „korak dalje“, ali i da je naš izabranik na istoj talasnoj dužini po tom pitanju?

– Bez obzira na to što možda već sada provodimo nekoliko dana nedeljno kod partnera i što smo već „preživeli” letovanja, ne možemo sa sigurnošću znati da smo spremni za nešto ozbiljnije. Zajednički život podrazumeva nepostojanje „izlaza u slučaju opasnosti“ u vidu sopstvenog prostora u koji odlazimo da bismo „napunili baterije“, razmislili, radili stvari koje nas opuštaju, dali sebi vremena da partner počne da nam nedostaje. Postoji mnogo pogrešnih razloga za odluku o zajedničkom stanovanju. Jedan je želja da se pobegne od roditelja ili gazdarice. Drugi je finansijske prirode – zašto plaćati dve kirije kad možemo jednu. Tu je i pritisak od strane roditelja i okoline, svi prijatelji su već oženjeni, partner vas pritiska da počnete da živite zajedno i sl. Ipak, ako su dvoje ljudi počeli da žive zajedno iz nekog od upravo opisanih razloga, to ne znači da je njihova veza osuđena na propast. To samo znači da je rizik koji su preuzeli mnogo veći. Ukoliko su stabilne i tolerantne osobe, mogu da izgrade lep zajednički život. Da bi nam sa nekim bilo dobro, važno je da nam se on i sviđa, pored toga što ga volimo. Strah je normalna i očekivana pojava, jer znači da smo svesni rizika u koji se upuštamo, da se ne „igramo kuće“.

* Koliko je spremnost na kompromis recept za uspešan zajednički život?

– Kompromis je od ključnog značaja. Mladi ljudi danas nisu spremni da saslušaju kritike i uzmu u obzir želje druge osobe. Za razliku od ranijih generacija koje decu nisu tretirale kao male kraljeviće, današnji mališani su centar sveta svojim roditeljima. Nisu spremni da prave kompromise, opraštaju greške, da prihvataju zamerke koje im partner upućuje. Kritiku doživljavaju kao nepoštovanje i odbacivanje njih kao ličnosti u celini, pri tom očekujući bezuslovnu ljubav od partnera, istu onu koju su imali od roditelja. Ponekad nađu partnere koji su trpeljivi i zaista ih mnogo vole, toliko da će dugo tolerisati takvo ponašanje. Ipak, partnerski odnos ne znači bezuslovnu ljubav i na kraju ili tolerantniji partner shvati da želi nešto drugo ili razmaženi zaključi da mu je ovakva veza dosadna.

* Kako i koliko navike druge osobe mogu uticati na naš ritam života i potencijalne svađe?

– Koliko god da hrkanje ili vreme ustajanja može svakodnevno da iritira, to nisu toliko bitne stvari. Vi volite partnera i želite da sa njim provedete ostatak života. U tom slučaju, svakodnevne navike nisu nešto zbog čega se treba razilaziti ili praviti veliku buku, već nešto što treba rešavati. Usmerite se na pronalaženje solucija, a ne na optuživanje.

* Savet za sve one koji se odlučuju na ovaj korak? Koje sve greške bi trebalo da izbegnu?

– Dobar savet je da pre početka zajedničkog života jedno vreme živimo sami, bez partnera, mame i tate. Osobe koje su iznajmljivale stan, delile ga sa cimerom ili bile u studenskom domu, morale su da nauče da raspolažu finansijama, pripremaju makar neka jednostavna jela, operu veš, pospreme za sobom. Bitno je da prvo upoznate partnera po svim bitnim pitanjima. Da li želi brak ili samo zajednički život? Na koji način se odnosi prema novcu, da li voli da troši ili je štedljiv? Da li želi decu? Nisu važni odgovori na ova pitanja, važno je da vi znate stav partnera. I za kraj, shvatite zajednički život vrlo ozbiljno. Uzmite u obzir želje partnera sa jednakom ozbiljnošću sa kojom uzimate sopstvene. Zatvorite „mišije rupe“ i zabranite pominjanje raskida kao opcije. Samo tako ćete zaista dati sve od sebe da izgradite lep odnos.

BRAK JE TEŽE RASKINUTI

Mnogi psiholozi su protivnici zajednice pre braka, a istraživanja pokazuju da više brakova opstane ukoliko mladenci nisu živeli zajedno pre venčanja. Brak je mnogo teže raskinuti jer ima niz finansijskih i pravnih prepreka koje se moraju preći, pa su ljudi, hteli – ne hteli, primorani da dobro razmisle i da se potrude. U idealnom slučaju, ljudi vremenom odrastu u i postanu tolerantniji. S druge strane, zajednički život znači i mnogo veća emotivna i finansijska ulaganja i dešava se da se osobe venčaju, jer su već toliko dugo zajedno i toliko su toga uložili u vezu, iako bi zapravo pobegli.

(novosti)