Ljubav & Seks

Kako preboleti neuzvraćenu ljubav?

Tragom lirske književnosti shvatićemo da olovka uglavnom piše slomljenim srcem. Bez tolikih nesrećnih romansi, mnoge najlepše pesme i priče nikada ne bi ugledale svetlost dana. A neke se i dalje pišu, jer neuzvraćena ljubav nema rok trajanja. Opstaje kroz vreme, ne zna za prostor.

Stručnjaci kažu da kada nekog volimo, a povratna reakcija izostaje, osećamo i mentalni i fizički bol. On se još više pojačava ukoliko na vreme ne shvatimo da niko nije vredan naših suza. Britanski naučnici dr Baumajster i Votman utvrdili su da od 155 muškaraca i žena, samo dva posto ispitanika nije patilo iz ovog razloga. Oni su upozorili da nesrećno zaljubljivanje može da izazove niz fizičkih reakcija, koje ozbiljno mogu da naruše zdravlje. Sve počinje sa proširenim zenicama, znojenjem i ubrzanim radom srca, nesanicom, gubitkom apetita, apatijom… Naš emotivni život utiče na celokupno stanje organizma, pa imamo osećaj kao da smo isceđeni i bez kapi krvi. Stav holističke medicine je da neuzvraćena ljubav vremenom proizvodi sve simptome najburnijeg PMS-a. Zato je pitanje – kako je „preživeti“?

– Najteže je suočiti se sa sobom u trenutku kada patimo za nekim ko je prestao da nas voli ili nas nikada nije ni voleo. Ali, to je jedini način da pomognemo srcu i nastavimo da živimo kao i ranije. Kako? Tako što ćemo biti iskreni prema sebi, pa čak i surovi ako zatreba – kaže psihoterapeut dr Vesna Petrović.

Sagovornica objašnjava da za početak moramo da prestanemo da idealizujemo osobu za kojom patimo. Sve dok o njoj mislimo kao o personifikaciji savršenstva, sebi otežavamo. Ako govorimo kako bismo samo sa njom bili srećni i kako više nikada nećemo upoznati nikog sličnog, pospešujemo tugu. Zato je prvi korak – izlazak iz zablude, jer znamo da niko nije savršen.

– Razmišljajući na taj način, uspećemo da pronađemo mane „objektu“ naše ljubavi, a one će nam pomoći da se brže otreznimo. Možemo da ih ispišemo krupnim slovima na parče papira i čitamo naglas kad god potonemo u beznađe. Vremenom će postati toliko upečatljive u našoj glavi, da ćemo samo o njima misliti – savetuje psihoterapeut.

Kada sagledamo mane, biće nam jasnije da li smo zaista zaljubljeni u tu osobu ili smo samo umislili, što nije redak slučaj. To je već značajan korak.

OSVAJANjE KAO ŽIVOTNA NAGRADA

Antropolog Helen Fišer tvrdi da kada nam neko ne uzvraća ljubav, počinjemo da osećamo duboku povezanost sa tom osobom.

– U mozgu se aktivira „deo“ za nagrađivanje i vi osećate veliku energiju, snažan fokus, intenzivnu motivaciju i spremni ste da rizikujete sve kako biste osvojili tu životnu nagradu. Drugim rečima, opsednuti ste osvajanjem srca ravnodušne osobe – kaže dr Fišer.

Stručnjaci kažu da je neuzvraćena ljubav neka vrsta borbe između instinktivnog i logičkog dela mozga. Zbog toga je potrebno da se odreknemo te osobe i svojih osećanja prema njoj.

Još osamdesetih godina prošlog veka dr Majkl Lajbovic je objasnio da je kod zavisnika od ljubavi i droge zajednička – euforija. A kada osećanja nisu uzvraćena, dolazi do apstinencijalnog sindroma – negativnog raspoloženja, depresije, besa, nervoze, anksioznosti, osećaja praznine, poremećaja sna. Pod naletima takvih „napada“, pristajemo i na poniženje i na stid. Kako je moguće da sprečimo da do toga dođe?

– Najvažnije je da napravimo distancu od osobe za kojom patimo, jer kada smo fizički udaljeni od nje, moći ćemo da izbegnemo ružne scene. Umesto da je molimo ili vređamo, kada nam naiđu žute minute, potrebno je da pozovemo prijatelje od poverenja, sestru ili brata i da se pred njima isplačemo ili izvičemo. Oni su naši – razumeće nas. Dovoljno je samo da nas saslušaju i već nam je lakše. Čak iako im u tom trenutku delujemo kao da smo ludi, ne treba da brinemo. Važno je da se nismo ponižavali ili unižavali osobu koja je nas već prebolela ili joj nikada i nismo bili bitni. A pred pravim prijateljima ne treba da nas bude sramota – kaže dr Petrović.

Rešenje je da prekinemo svaki kontakt, jer ako se u ranoj fazi ozdravljenja i dalje budemo viđali ili povremeno čuli, „bolovanje“ će potrajati. U nedogled. Što se pre distanciramo, to bolje. Jer, istraživanja pokazuju da je rizik od srčanog i moždanog udara udvostručen tokom prvog meseca patnje, pošto je tugovanje svojevrstan stres. On dovodi do gubitka sna i smanjenog apetita, što slabi imunitet i otvara prostor za bolesti srca – pokazalo je istraživanje sprovedeno na Sen Džordž univerzitetu u Londonu.

Da bismo to predupredili, potrebno je da iz sebe izvučemo maksimum i pokušamo da budemo jači nego ikad.

– Ako sebi kažemo da je dobro što smo sami, jer sada imamo šansu da upoznamo nekog mnogo boljeg i iskrenijeg, to će se i dogoditi. Ukoliko nastavimo da plačemo za onim ko nas uopšte ne konstatuje, nećemo nikome biti privlačni ni zanimljivi, pa ćemo zaista doći u situaciju da zauvek ostanemo sami. Uostalom, zar vam ne zvuči loše pomisao da želite vezu sa nekim ko vas ne voli?! Ne zaboravite da par može da opstane samo ako su obe strane zainteresovane. Objasnite to sebi svaki put kad vam nadođu suze – kaže psihoterapeut.

Iako je osećaj odbačenosti nužni pratilac neuzvraćene ljubavi, mi se često i dalje nadamo da će se stvari promeniti. Međutim, ta nada je štetna, jer nas udaljava od realnosti. Zato sagovornica savetuje da se u prvim danima patnje zaokupimo obavezama, hobijima, druženjima. Umesto da sedimo kod kuće i gledamo tužne ljubavne filmove, pametnije je da šetamo, vežbamo, kafenišemo sa prijateljima, sređujemo kuću… Svaka fizička aktivnost je dobrodošla, jer će nam prijati, a pritom ćemo izbaciti negativnu energiju.

– Suština je da imamo što manje vremena za sumorne misli – naglašava Vesna.

Ona čak predlaže da se prisetimo osoba sa kojima smo ranije flertovali, jer bi mogli da nam pomognu u ovoj „međufazi“ života. Naravno, ne treba da ih iskoristimo, nego samo da dozvolimo sebi da se ponovo osećamo živim i da se podsetimo da svet nije stao.

I tu je još savet da „vreme leči sve rane“, koji često nervira, ali u praksi deluje. Samo je ponekad potrebno da protekne malo, a ponekad malo više vode.

TINEJDžERI

Istraživanje koje je prošle godine rađeno među 1.200 srednjoškolaca u Srbiji pokazalo je da ih najviše muče problemi u školi i neuzvraćena ljubav. Stručnjaci kažu da su adolescenti skloni idealizaciji, što je preduslov za suze i bol. Oni se preko noći zaljube u osobe koje i ne poznaju, proizvoljno im pripišu kvalitete, uzdignu ih do neba a onda, posle dva-tri pogleda na školskim hodnicima ili u kafiću, smelo izjavljuju da vole. Nekoliko dana kasnije počinju da pate, jer im druga strana ne uzvraća istom merom.

(novosti)