Psihologija

Pitali smo stručnjaka koje je, zapravo, boje ta prokleta haljina

Noćas se nešto zaista neobično desilo na internetu. Devojka je postavila fotografiju haljine na Tumblru, sa potpisom koji je zazvučao skoro pa očajnički: „Ljudi, pomozite mi: da li je ova haljina belo-zlatna ili plavo-crna? Moji prijatelji i ja ne možemo da se složimo i svi smo izludeli.“

Neko mi je poslao link pitajući me koje je boje haljina. „Plavo-crna, očigledno je“ odgovorila sam. A onda sam zapitaIa kolegu Majka Perla, da bih bila sigurna. Na moj užas, on je, najiskrenije i najubeđenije, video haljinu u beloj i zlatnoj boji.

U početku sam mislila da me zajebava, pa sam počela da zapitkujem sve u redakciji VICE Los Anđeles – i opet ništa, polovina kolega je videla haljinu kao plavo- crnu, a druga polovina kao belo-zlatnu, iako je njih bilo malčice više.

Stotine, ako ne i hiljade ljudi je već iznelo svoje mišljenje. Post na Tumblru je prepun komentara koji prenose reakcije ljudi i rasprave o boji. Pojavio se i hešteg #Dressgate. Ludilo me je podsetilo na ono kad je neko na Redditu postovao „da skoro polovina ljudi briše dupe stojećki, dok drugi i dalje sede na šolji dok se brišu, a većina nije svesna da oni drugi postoje.“

Oko dve trrećine onih koji su se uključili u ludilo oko boje haljine vide je kao belo-zlatnu, tvrdi anketa na Buzzfeedu, te skoro da sam pomislila da sam poludela. Otvorila sam link u nekoliko brauzera, gledala sliku na laptopu i telefonu. Odštampala sam sliku. Haljina mi je i dalje izgledala plavo-crna. Najzad sam digla ruke i pozvala doktora Džeja Nejca, koji istražuje kako vidimo boje na Univerzitetu Vašington.

Poslala sam doktoru Nejcu link za post na Tumblru i pitala ga koju boju vidi. „Belu i zlatnu“, odmah mi je odgovorio. „Zašto me to pitate?“

Pošto sam mu objasnila da ja vidim plavo-crnu haljinu, pristao je da zamoli jednog od studenata iz njegove laboratorije da i on pogleda. „Plavo i crno“, odgovorio je student. Tišina.

„Zašto se to dešava? Ne znam“, rekao mi je doktor Nejs. „Ovo je jedna od najfascinantnijih zabuna oko boje na koju sam naišao posle dugo vremena.“

Važno je da vam kažem da doktor Nejc istražuje način na koji vidimo boje već skoro 35 godina. On vodi čuvenu laboratoriju Neitz Color Vision Lab. Ima i svoju Vikipedija stranu. I, jebote, čak ni on nije imao pojma šta se dešava na fotografiji ove haljine.

Ukazala sam doktoru Nejcu da postoji još jedna fotka, na originalnom Tumblr postu, na kojoj se vidi haljina na devojci kada ju je kupila. Na toj fotki, Nejc i svi drugi koje smo pitali se slažu da je haljina crno-plava.

Neke kolege u redakciji nisu ni pomišljale na plavu boju kada smo gledali prvu sliku, ali pošto su videli drugu fotku, odjednom su se predomislili. Bilo je i onih koji još uvek nisu videli plavu, iako im je bilo jasno da jeste. Neuronaučnik Bo Loto je u govoru na TED predavanju tvrio da su senzorni podaci u osnovi beznačajni van konteksta i da „naš mozak nije evoluirao toliko da vidi svet kakav jeste. Nama je to nemoguće. Naprotiv, ljudski mozak je evoluirao da vidi svet na način koji mu je odgovarao do tada.“

Iako je doktor Nejc bio zbunjen onim što se dešava, izneo mi je nekoliko teorija. Prvo, to što vidimo boje drugačije možda ima veze sa godinama. „Sočivo u oku se menja tokom života i kada smo stariji, manje smo osetljivi na plavo svetlo“. To bi možda moglo da objasni zašto je doktor Nejc video belu boju, a njegovi studenti plavu, ali u redakciji VICE u Los Anđelesu, razlika u godinama među ljudima nije toliko značajna. Dakle, ova teorija pada u vodu.

Bolja je ona koja tvrdi da sve ovo možda ima veze sa osvetljenjem. Ljudi poseduju nešto što se zove „konstanta boje“, što u osnovi znači da crvena boja izgleda tako bez obzira da li je svetlo jarko ili umereno. Ali se nešto neobično događa ako je svetlo u boji.

„Ako uđem u prostoriju i uključim svetlo koje je potpuno crveno, bele stvari u njoj će odražavati sve to crveno svetlo“, objasnio mi je doktor Nejc.

„Ali ako postoje stvari crvene boje, onda će i one reflektovati crveno svetlo“, dodao je .Dakle, kada vaš mozak pokuša da obradi podatak koje je boje nešto na crvenom svetlu, najbolje bi bilo tvrditi da je to belo – čak i ako je, pri normalnom svetlu, crveno.

„Vozio sam crvenu bubu“, rekao mi je doktor Nejc. „Bio sam napolju i otključavao kola. Čovek pored mene je ulazio u svoja kola i upalila su se svetla kočnica. Moj auto je u tom času bio osvetljen samo tim svetlima i delovalo je kao da je beo!“

Verovatno se to i dogodilo sa ovom fotografijom: snimljena je najverovatnije na plavičastom svetlu, zbog čega je naš mozak pomislio da je haljina u stvari bela. To ima smisla. Ono što nema smisla je zašto mozak nekih ljudi vide haljinu kao belu, a drugi kao plavu. Doktor Nejc detaljno proučava pojedinačne razlike vida kod ljudi i nikada se nije susreo sa ovako nečim.

„Svako će videti nešto drugačije od osobe pored. Ali ovo je ogromna razlika. Mislim, ovo je zaista nešto sasvim drugačije“, kaže.

Posle Nejcovog objašnjenja, izveli smo par eksperimenata u redakciji. Majk Perl, čovek koji je prvi put video haljinu kao belu i zlatnu, odštampao je fotku i proučavao je dugo, veoma dugo. Shvatio je da bi, ako je dugo gledao direktno u fotku, haljinu video kao belu, a ako bi je gledao sa strane, haljina bi bila plava.

Kada sam počela da pišem tekst, haljina je u mojim očima bila plavo-crna. Međutim, onda se desilo nešto neverovatno: odjednom sam je videla kao belo-zlatnu. „Ti si tu nešto petljao?“ pitala sam Majka. Nije. Čak ni ja nisam rifrešovala stranicu. Unela sam fotku na kojoj je haljina bila plavo-crna, a sada mi je izgledala kao belo-zlatna.

Još nismo sigurni šta se uopšte dešava, iako je doktor Nejc, čini mi se, bio zaista fasciniran.

„Sad ću ostatak života da provedem istražujući ovaj slučaj“, rekao mi je. „Mislio sam da ću izlečiti slepilo, ali izgleda da imam novi zadatak.“

(Vice.com)