CELEBRITY

Preživela nasilje i teško odrastanje: Nije govorila 5 godina, danas njene reči treba da čuje svaka žena na svetu! (FOTO)

Maja Andželou rođena je 4. aprila 1928. godine kao Margarita Eni Džonskon u Sent Luisu u Misuriju. Roditelji su joj se razveli kada je imala 3 godine i poslali su nju i njenog brata Bejlija da žive sa bakom u gradiću Stamps u Arkanzasu.

U Stampsu se često suočavala sa rasnom diskriminacijom što je tada bilo uobičajeno za jug Amerike. Ovo je nije sprečilo da i dalje duboko veruje i da živi staromodnim, tradicionalnim životom Afroamerikanaca. Govorila je da je njena baka zaslužna njen kasniji život i karijeru, jer ju je naučila pravim vrednostima.

Margaritin mlađi brat nije znao da izgovori njeno ime, te ju je zvao “moja sestra” (eng. my sister /maj sister/) i od toga je nastao njen nadimak Maj, kasnije je pročitao knjigu o Majama i prozvao sestru Maja, imenom koje će kasnije korisiti do kraja života. Ovo je jedan od pokazatelje njene vezanosti za brata.

Sa 7 godina, kada je posetila majku u Čikagu, silovao ju je tadašnji dečko njene majke. Pošto ju je bilo previše sramota da bilo kome od odraslih kaže, požalila se bratu koji je to preneo ostatku porodice. Čovek je bio uhapšen i zatvoren jedan dan, a nakon što je pušten Majin ujak ga je ubio. Kada je čula šta se dogodilo smatrala je da je ona kriva za to i nije želela više da govori. Kasnije je rekla da se veoma uplašila moći koju ima njen glas i zbog toga je prestala da priča.

Maja je opet progovorila sa 13 godina, nakon 5 godina tišine, kada je opet došla kod majke, ovoga puta, u San Francisko. Krenula je u srednju školu i dobila stipendiju za ples i glumu u školi u kojoj je kasnije slušala napredne ideje koje su kasnije bile zaslužne za njen politički aktivizam. Odustala je od školovanja kako bi postala prva afroamerikanka kondukter u tramvaju. Kasnije se vratila u školu gde je zatrudnela i rodila sina Gaja nekoliko nedelja nakon mature.

Napustila je dom kada je napunila 16 godina i živela težak život samohrane majke, izdržavajući sebe i sina konobarisanjem i kuvanjem, ali se nije odrekla muzike, plesa, nastupa i poezije.

Godine 1952. udala se za grčkog mornara Anastasiosa Angelopulosa. Tada je počela njena karijera kao pevačice u noćnom klubu gde je uzela ime Maja Andželou, kombinaciju svog imena iz detinjstva i varijacije suprugovog prezimena. Iako brak nije potrajao, zadržala je suprugovo prezime jer joj je karijera bila u usponu. Naime, dok je radila kao igračica u striptiz klubu, dobila je ponudu da postane deo pozorišta. Nastupala je na turneji po Evropi sa operom Pordži i Bes. Studirala je moderan ples, igrala na televiziji i snimila prvi album Kalipso lejdi 1957. Godine.

Pisala je pesme dosta godina, ali se u njoj javila želja da počne da se bavi pisanjem proze. Preselila se u Njujork i upisala školu za pisanje, zajedno sa mnogo dugih mladih afroamerečkih pisaca i umetnika povezanih preko Pokreta za ljudska prava.

U Njujorku se zaljubila u aktivisku za ljudska prava iz Južne Afrike Vusumzija Mejka i par se, sa Majinim sinom, 1960 preselio u Kairo. U Egiptu, Maja je radila kao urednik engleskog izdanja Arab Observera.

Nakon raskida sa Vusumzijem, Maja i Gaj su se preselili u Ganu, gde se pridružila grupi afroameričkih iseljenika. Radila je kao instruktor i asistent u muzičkoj i pozorišnoj školi na Univerzitetu u Gani, radila kao novinar u štampi i na televiziji.

Dok je boravila u inostranstvu usavršila je francuski, španski, italijanski, arapski i jezik Zapadne Afrike fanti. Maja Andželou se vratila u Ameriku 1964 godine kako bi pomogla građenje Organizacije za jedinstvo Afroamerikanaca sa disidentom Malkomom X, ali ubrzo nakon njenog dolaska on je ubijen, a planovi za organizaciju sa otišli su zajedno sa njim. Andželou je počela da se bavi tv produkcijom i blisko je sarađivala sa dr Martinom Luter Kingom. Njegovo ubistvo desilo se na njen rođendan 1968, godine i to je ostavilo veliki trag na nju. Utehu je našla u pisanju, i počela je da radi na svojoj prvoj autobiografiji „Znam zašto ptica u kavezu peva“ koja je govorila o njenom odrastanju do rođenja deteta. Knjiga je objavljena 1970 i postigla je neverovatan uspeh.

Maja Andželou je preko noći postala nacionalna ličnost. Narednih godina knjiga je dobila još 6 nastavaka. Dobijala je pozive da drži predavanja i napisala je nekoliko scenarija što ju je učinilo prvom ženom afroamerikankom čiji tekst je ekranizovan i nominovana je za Pulicerovu nagradu. U svojoj poslednjoj autobiografiji „Mama i ja i mama“ otkrila je kako ju je njena majka spasila kada ju je tadašnji dečko oteo i zlostavljao:

„Pokupio me nakon posla i odvezao na jedno mesto. Mislila sam da smo na romantičnom mestu pored zaliva. Udario me šakom. Nastavio me udarati, prebijati. Onesvestila sam se nekoliko puta,“ ispričala je ona. Nakon mučnog događaja dečko je stavio u prtljažnik svog automobila i odvezao u obližnji restoran kako bi se pred svima „pohvalio“ time što je uradio. Tri dana držao je u zatočeništvu iz kojeg je izvukla majka uz pomoć svojih prijatelja.

Američki predsedici Ford, Karter i Klinton su joj uručili ordenje i velika priznanja, a Klinton je čak i tražio da napiše pesmu za njegovu inauguraciju koja se pratila uživo u celom svetu.

Andželou je počela da se bavi obrazovanjem, ali je i nastavila da piše, kao i da radi na televiziji i filmu. Režirala je nekoliko drama i dokumentaraca. Opus njenih dela proteže se na preko 30 naslova, koji uključuju priče i eseje.

Godine 2000, Andželou je odlikovana predsedničkom medaljom za umetnost, a 2008 za pozorište. Iste godine prikazan je njen dokumentarni film “Crna sveća” i objavljena knjiga vodič za mlade žene “Pisma mojoj ćerki”. Predsednik Barak Obama joj je 2011. uručio najveće priznanje za građansku čast, predsedničku medalju slobode.

(Stil)