Nega & Lepota

Prvi simptomi da starost „kuca na vrata“

Vreme je relativno, pa je mnogim osobama krilatica „godine su samo broj“, jer ne obraćaju pažnju na krštenicu čak i kada ih drugi podsećaju na nju. Oni se osećaju mlado i poletno bez obzira na to što godine neumitno prolaze…

Ipak, ako zanemarimo egzaktne podsetnike, zažmurimo pred godinom rođenja, ne brojimo bore i sede vlasi, ne razmišljamo o tome da su nam školski drugovi odavno postali roditelji, postoji još simptoma koji pokazuju da polako starimo. Pa tako, kada neke od stvari sa ovog „spiska“ počnu da nam smetaju, vreme je da priznamo – više nismo mladi!

* Čudimo se kako to da nas više raduje večera kod kuće, uz televiziju i knjigu, nego izlazak u provod. Do juče smo stalno tražili razlog da izađemo, slavimo, a danas smišljamo razna opravdanja da veče provedemo ušuškani u toplu postelju.

* Izlazimo sa društvom iz uslov da mora da bude vikend, kako bismo se posle naspavali, jer više nismo u stanju da „preživimo“ obaveze na poslu posle neprospavane noći.

* Biramo mesta u kojima muzika nije glasna, jer ne možemo da se nadvikujemo sa prijateljima. Kafići, kafane i pabovi u kojima smo „ostavili dane i godine“, odjednom su nam previše bučni i zagušljivi.

* Sve manje pesama i muzičara prepoznajemo kada izađemo na popularna mesta u gradu, gde se uglavnom skupljaju „klinci“ koji odlično znaju sav repertoar.

* Gde god da krenemo, važnije nam je da smo toplo i komotno obučeni, dok je moda u drugom planu. Posmatramo mlade i pitamo se kako im nije hladno u tankim jaknama, kratkim suknjama, raskopčanim džemperima… Jedva se prisećamo da smo i mi nekada tako izlazili u zimskim danima, a sada se tresemo kao prut u bundama, debelim jaknama, obmotane u šal.

* Tinejdžeri u gradskom prevozu nam smetaju, jer su bučni i iritantni. Ne razumemo njihov smisao za humor, nervira nas kako se „klibere“ i ponašaju.

* Kada vidimo da se momak i devojka ljube na javnom mestu, prevrćemo očima pitajući se kako ih nije sramota, zaboravljajući da mladi na krilima prvih ljubavi ne primećuju nikoga sem osobe u koju su zaljubljeni.

* Uhvatimo sebe kako sve češće „džangrizamo“ zbog vremenskih uslova, a do skoro nismo ni pratili prognozu niti je ona mogla da nam menja planove.

* Sve manje osećamo dužnost da starijima ustupamo mesto u prevozu, jer mislimo na to kako i nas bole leđa i noge.

* Druženje sa prijateljima sve češće počinje i završava se razgovorom o zdravstvenim problemima (koga šta boli, ko ide kod fizijatra, koji prirodni lekovi su najbolji).

* Prijatelji nas opominju da nam je uzrečica postala „U moje vreme nije bilo tako…“

* Pitamo se kako je moguće da je neko tako mlad došao do čelne pozicije, a juče se „ispilio“.

* Više nam nije važno samo da negde otputujemo, već i pod kojim uslovima. Do pre neku godinu smo mogli da letujemo u kamp prikolici i super se provedemo sa društvom, a danas tražimo što komforniji hotel, više obroka, a manje prijatelja. Putujemo najčešće u dvoje, avionom jer više ne možemo da se „klackamo“ autobusom.

(Novosti, foto: thinkstock)