Ljubav & Seks

Srećan brak: da li slušati srce ili razum?

Srce ili razum? Ko je bolji kapetan? Čiji brod će se pre prevrnuti ili nasukati na pustom ostrvu? Da li je za plovidbu po buri bolje slušati srce, a kad poželimo da pristanemo u mirnu luku, za kapetana izabrati mozak?

Prevedeno na jezik ljubavi, kada biramo partnera za brak, da li treba zanemariti leptiriće u stomaku jer nas mogu pogrešno navoditi? Da li umesto toga treba na papir staviti sve vrline i mane potencijalnog supružnika i videti kako se uklapaju sa našima?

Mnoštvo pitanja bez jasnog odgovora. Stiv Džobs je rekao: „Imajte hrabrosti da slušate srce i intuiciju. Oni nekako već znaju šta želite da postanete. Sve drugo je sekundarno“. Da li se ovaj princip sa polja karijere može prebaciti i na ljubavni teren? Ako pitate Holivud, odgovor je, nedvosmisleno – da. Romantični filmovi puni su neobičnih zapleta u kojima junaci slušaju srce i nakon mnogo peripetija uspevaju da budu zajedno. I u nauci ima zagovornika teze da treba slušati srce. Oni kažu da je podsvesni deo mozga čak 30.000 puta moćniji nego svesni. Takođe, reći će da je život nepredvidiv i da nismo u stanju da analiziramo neku situaciju do najsitnijih detalja. I da je zato slušanje srca, što se poistovećuje sa instinktom, znatno bolje.

Branitelji teze da treba da slušamo mozak kažu da srce vara i da nas prečesto navede na pogrešnu odluku, ali da to zaboravljamo. Kažu da smo programirani da slušamo srce jer pamtimo mahom događaje kad smo dobro prošli. Oni drugi, kad smo slušali srce, a izvukli deblji kraj, vremenom blede iz sećanja. S druge strane, ređe pamtimo događaje kad smo pratili mozak i logiku jer su oni manje upečatljivi, ali to ih ne čini manje vrednima. Naprotiv.

Psiholog Olivera Stojšić primećuje da kad se zaljubimo, vidimo samo dobre osobine našeg partnera, a razum se gasi. Ali, ako zaljubljenost ne pređe u ljubav, mogu nastati velika razočaranja, podseća sagovornica „Života plus“.

– Ako se takav odnos završi brakom može se javiti neverovatna mržnja, što psiholozi iz Centra za socijalni rad dobro znaju. Od zaljubljenosti gde vidimo samo dobro u drugom pretvorimo se u nekog ko mrzi jer smo razočarani što nismo dobro procenili, a to nećemo da priznamo sebi. Ali, brak može da bude i mesto gde partneri međusobno sazrevaju. Tako da bi odgovor na dilemu srce ili razum u izboru partnera za brak bio srce i zaljubljenost na prvom mestu, ali i spremnost da sazrevamo za dublje odnose u kojima iz faze zaljubljenosti prelazimo u ljubav – kaže Stojšićeva.

Zvuči paradoksalno, ali ma koliko o njoj govorili i pisali, mi zapravo ne znamo šta je ljubav. Čest problem u praksi, prema rečima naše sagovornice, jesu pogrešne interpretacije ljubavi. Zaljubljenost, sviđanje, simpatija, fascinacija, opsesija, očaranost, obožavanje, privlačnost, zanos, fatalnost – sve su to emocije i stanja koja mogu da budu povod ljubavi, ali nisu ljubav.

– Drugi primer pogrešne interpretacije ljubavi su oni koji trpe, pate ili prigovaraju i teže da promene partnera, ali to ne čine iz ljubavi, već iz straha i neznanja. Takođe, ljubav se često koristi kao izgovor za mnoge druge slabosti, kao što su nesigurnost, ljubomora, nesamostalnost, samosažaljenje, nedostatak poštovanja prema sebi. Tamo gde postoji pogrešna interpretacija ljubavi nema ni dugovečnosti u braku, poslu, međuljudskim odnosima – ističe psiholog.

Drugi, pak, odu u drugu krajnost, pa slušaju samo glavu koja kaže da je dotični pravi izbor jer sa njim dele iste vrednosti, imaju slične ciljeve i prioritete. Možda im srce ne treperi, možda im neki glas govori da to nije to, ali oni idu putem koji je razum utabao. Mada ne savetuje da odbacimo razum, naša sagovornica upozorava da on treba da nam bude sluga, a ne gazda. I da postoji treći put, a on vodi iz duše.

– Razum, telo i osećanja su sluge u službi jednog pravog gospodara, ljudske duše. Znači, bolje od razuma je voditi se glasom svoje duše koja komunicira sa nama preko savesti, intuicije, mašte, inspiracije, vizije, snova, instinkta. Dokle god hranimo um, a ne dušu, što znači radimo poslove koje ne volimo, živimo u brakovima koji formalno funkcionišu imaćemo duševne probleme bez obzira na logička objašnjenja i razumne izgovore. Dokle god sledimo uverenja i razum, umesto intuicije i savesti, ići ćemo u smeru suprotnom od blagostanja, zdravlja i ljubavi – kaže psiholog.

Prema rečima naše sagovornice, koji god izbor napravili, doći ćemo, pre ili kasnije, do potrebe naše prave prirode.

– Da li ćemo je hraniti, osluškivati ili se voditi razumom ili egom, od nas zavisi. Sve može da se popravi kada shvatimo da je ljubav rešenje za sve probleme. Ona je u nama i kad smo povezani sa svojim izvorom, dušom, dolazi sama po sebi. Sve što treba da uradimo je da se upoznamo sa svojom dušom, hranimo je i pustimo da preuzme vođstvo, umesto ega. Tako ćemo pomiriti razum, telo i osećanja koji će biti u službi duše – zaključuje naša sagovornica.

STRAH DA NE OSTANEMO SAMI

Kada kalkulišemo, u jednačini se često nađe i strah da ćemo ostati sami. Kako godine prolaze, a biološki sat otkucava, razum postaje gospodar, ali rđav. – Često nam razum govori da je partner iz određenih razloga dobar za nas, a „nešto“ u nama nas tera u drugom pravcu. Većina se vodi razumom i uradi onako kako misli da je najbolje. I šta smo dobili? Partnera koji nas vara, bolest, svađe, depresiju. A šta kaže razum? „Ćuti i trpi, budi zahvalan na onom što imaš“. To se dešava kada ne slušamo dušu – upozorava Stojšićeva.

(Novosti)