Ljubav & Seks

Upoznavanje putem posrednika nije prevaziđeno: Ljubav preko provodadžije

Čini se da partnera nikad nije bilo lakše naći… Prilike svuda „vrebaju“, na poslu, fakultetu, u kafiću, provodu i šetnji, na putovanjima, a kome ni to nije dovoljno, uvek može da ode na „mrežu“ i proba da nađe srodnu dušu. Pored toliko načina upoznavanja, stiče se utisak da je provodadžisanje prevaziđeno. Ali, nije baš tako.

Svaka od solo dama ima makar jednu rođaku, koja će je nagovarati da izađe na kafu sa njenim komšijom, jer je „divan mladić“ ili koleginicu koja je „pikirala“ za brata. Situacija se naročito komplikuje kako devojka zađe u tridesete, jer svaka tetka, ujna i strina ima momka kao poručenog.

Hvalospevi o kandidatu se nižu, te pametan je, ima stalni posao, auto, kupio je stan, doduše na kredit, ali štedljiv je, ne puši i ne ide u kafanu. Ako primete da i dalje oklevate, ubeđuju rečima „šta te košta da odeš na kafu i popričate, ionako samo sediš u kući“, dok najspremnije vade poslednji adut – sliku poželjnog neženje.

Opstanak institucije provodadžije u moderno doba ne treba da čudi. Iako su potencijalni partneri naizgled tu, nadohvat ruke, zapravo ih je teško naći. Izobilje rađa neodlučnost i kao što lakše kupujemo odeću kada je manji asortiman, tako je i partnera lakše naći ako je sužen izbor. Nije retkost da se ljubavi započete kada je dobra vila u liku komšinice ili koleginice odapela „Amorovu strelicu“, završe srećno.

Možda ne deluje romantično i filmski, niti kao dobra ljubavna priča za unuke, ali ovaj način upoznavanja partnera ima prednosti. Psiholog Olga Azarić, kaže da ljudi često više veruju upoznavanju partnera preko posrednika, nego putem interneta.

– Pojedincima je velika motivacija da budu „zaslužni“ za sreću dve osobe koje su spojili, pa preuzimaju ulogu provodadžije. Ukoliko dobro poznaje obe osobe, moći će da ih spoji na osnovu zajedničkih interesovanja i vrednosti. Druga prednost je to što se radi o lakom načinu upoznavanja novih ljudi, kada nemamo vremena, hrabrosti ili mogućnosti da to iniciramo sami – primećuje Azarićeva.

Ipak, ne ide uvek sve po planu… Nekada je svako selo imalo provodadžiku, a danas smo to pomalo svi. I to je problem, jer je u stara vremena provodadžija ozbiljno pristupao tom poslu, spajajući ljude koji zaista imaju nešto zajedničko, dok ovi današnji nisu na tom stepenu profesionalnosti. Čak i ako pristanemo da budemo njihovi „pokusni kunići“, pokajaćemo se jer ćemo kasnije i njima morati da objašnjavamo zašto nam se ta „savršena prilika“ ne sviđa.

Young people drinking beer outdoors
Young people drinking beer outdoors

– Ako nam je rodbina „namestila“ sastanak sa osobom „koja je dobra i naših godina“, ovaj kriterijum upoznavanja je toliko neprecizan da su velike šanse da nemamo puno zajedničkih osobina. A, onda sledi pravdanje provodadžiji što može biti opterećujuće – kaže psiholog.

Osim otvorenog spajanja, postoji i ono suptilnije, gde će provodadžija namestiti da se „žrtve“ sretnu, a da one i ne znaju šta je cilj. Ovo je znatno bolje jer su ljudi opušteniji, nije ih sramota, a nema ni posledica ako ne „kliknu“. A „profesionalci“ čekaju lepe vesti u prikrajku.

– Jedna od mana provodadžisanja je to što kandidati osećaju pritisak, da je jedina poenta sastanka da se dopadnu jedno drugom. U takvoj situaciji se izgovorene rečenice premeravaju i procenjuju, umesto da postoji opuštenost bez prethodno zacrtanog cilja. Zato je dobra ideja da se dve osobe nađu u društvu više ljudi gde je rasterećenija atmosfera – savetuje psiholog.

Kod nekih su i dalje na snazi predrasude da na ovaj tip upoznavanja pristaju samo očajnici, koji nikog nisu mogli da nađu sami. I tu je odgovornost provodadžije velika.

– Ako provodadžija nastupi sa stavom „dozvoli da ti pomognem da nađeš partnera“, neki to mogu doživeti kao poruku da su u problemu jer nisu sposobni sami to da reše. Zato nije začuđujuće da ima ljudi koji nisu voljni da prihvate ponudu i da se stvara ovakva predrasuda – kaže psiholog.

Da nema ničeg sramotnog u ovakvom traženju partnera dokazuje elitni klub za provodadžisanje sa sedištem u Sijetlu koji se bavi pronalaženjem adekvatne partnerke za milionere. Traže se zdrave, lepe, sofisticirane, pametne, obrazovane dame starosti 33-63 godine koje moraju biti zapsolene kako bi se isključile potencijalne sponozoruše. U agenciji dame savetuju da, kad ih neženja pozove na sastanak, izgledaju najbolje što mogu, obuku se pristojno, osmehuju se, ne budu suviše napadne i da pokažu svoju zabavnu stranu.

Očito ih kandidatkinje slušaju, jer agencija se hvali da je „udala“ 10 posto dama, isto toliko verila, dok je 40 posto u ozbiljnim vezama sa milionerima. Kad se to ima u vidu, 250 dolara koliko košta pristupnica za dame nije ništa. Mladići moraju da plate između 10.000 i 30.000 dolara agenciji kako bi im pronašla onu pravu. Pa, ako mogu milioneri, nema razloga da mi, obični smrtnici, ne budemo otvoreni i za tu opciju.

– To što nismo sami našli partnera ne znači da smo nesposobni da ga nađemo. Ako nemamo partnera, to samo znači da u našem krugu poznanika ne postoji niko sa kime bismo mogli ili želeli da ostvarimo emotivnu vezu. Širenje kruga poznanika postaje teže sa godinama, kada su ljudi više orijentisani ka poslu i održavanju postojećih odnosa. Upoznavanje preko provodadžija je tada dobar način da povećamo sebi šanse da nađemo odgovarajućeg partnera, ukoliko ga želimo – zaključuje psiholog.

Kim Džong traži zeta
Da je provodadžisanje ozbiljan posao pokazuje vest koju su iz Severne Koreje preneli svetski mediji. Lider Kim Džong Un planira da organizuje takmičenje u kom će tražiti muža za svoju sestru Kim Jo Jong. Buduća mlada ima 29 godina, već je postala ministar propagande i važi za najmoćniju ženu u ovoj državi, što znači da mladoženja ne može biti bilo ko. Bata će izabrati jednog od 30 kandidata koji moraju da zadovolje niz uslova: da su diplomci Univerziteta u Pjongjangu i da su služili vojsku. Ni izgled nije nevažan, pa tako onaj ko poželi ruku sestre lidera Severne Koreje mora biti zgodan i visok makar 180 santimetara.

Muškarcima češće treba pomoć
Iako se očekuje da su za ovaj vid upoznavanja otvorenije žene, nema pravila.
– Moglo bi se pretpostaviti da su muškarci manje otvoreni jer se od njih očekuje da naprave prvi korak, a ne da imaju posrednika. Ali, s druge strane, česta muška praksa je upoznavanje potencijalne partnerke dok je kandidat sa prijateljem koji ima ulogu pomagača. Osim toga, prema nekim istraživanjima, muškarci više koriste usluge profesionalnih provodadžija nego žene – ističe Olga Azarić.

(novosti)