Deca

Mamina strepnja na kraju dana: Moja devojčice, nadam se da sam te dovoljno volela danas…

„I onda kada dođem do kraja dana… dana sa tobom koji se više nikada neće ponoviti… Onda se preispitujem, ono najbolje i ono najgore, i pitam se da li si osećala ljubav tokom čitavog dana?“ emotivne su reči mame blogerke Kristen Lavaeli posvećene njenoj ćerki.

„Sunce zalazi. Poslednji put pevamo pesmu, poslednji put čitamo priču i po sedamnaesti put večeras, stavljam te u krevet. Dan se bliži kraju i ja polako počinjem da osećam olakšanje. Još sat vremena. Pola sata. Deset minuta. Uskoro ideš u krevet. I onda počinje čišćenje.

Sakupljam tvoje igračke, perem sudove, pod i veš. Onda konačno počinje opuštanje. Obučem pižamu, uzmem grickalice, pustim film i ušuškam se pored tvog tate. Onda dolazi i moje vreme za spavanje. Isključujem televizor i odlazim u krevet i sekund pre nego što moja glava dodirne jastuk, zapitam se „Da li sam te danas dovoljno volela?“.

Vidiš, dan prođe veoma brzo, ali se zato sati vuku, a neki čak i ponavljaju iznova i iznova. Znam da ti ne možeš da razumeš zbog čega me način na koji izgovoriš moje ime ponekad izluđuje. Znam da budeš veoma frustrirana kada se planovi promene i kada stvari ne funkcionišu. Znam koliko je za tebe strašno kada ja zaboravim da tostiram hleb pre nego što ga premažem puterom i koliko je momenat kada si se cipelicom udarila u glavu tebi izgledao životno opasan. Pokušala sam i da razumem i da verujem da verovatno nisi namerno sela na glavu svojoj sestrici … i to dva puta… u dva minuta.

Ali jedina istina je da ja ne valjam. Mnogo. Pucam. Plačem. Šaljem ljutite poruke tvom ocu preko telefona i pretim svađama više puta dnevno. Budem tužna, a ne znam ni sama zbog čega. Budem ljuta i teško mi je, a još teže mi je da to sakrijem. Budem i usamljena i nesigurna i frustrirana i često izgovorim stvari koje ne želim i onda bude kasno da ih povučem.

I onda kada dođem do kraja dana, dana sa tobom koji se više nikada neće ponoviti…, onda se preispitujem, ono najbolje i ono najgore, i pitam se da li si osećala ljubav tokom čitavog dana? U krevetu si i spavaš, i ja sam skoro potpuno zaboravila koliko mi je ovaj dan bio težak. Na trenutke, baš neizdrživ, ali kada se sve završi i kada već spavaš, onda poželim da te probudim i da ti kažem: „Hej, bile smo dobre danas, malena!“

Nadam se da sam te danas dovoljno volela. Nadam se da svaki dan znaš da si voljena i da ništa što kažeš ili uradiš ne može to da promeni. Nadam se da vidiš kroz moje suze i znaš koliko sam ponosna na tebe. Ti si nešto najbolje što mi se ikada desilo u životu. Neopisivo te volim i nadam se da ćeš zauvek biti svesna toga i nositi tu ljubav u sebi. Volim te svaki frustrirajući dan.

Da li sam te dovoljno volela danas, malena moja? Nadam se da jesam.“

(zenskikutak.rs)