Karijera

Career tips: Da li je okej plakati na poslu?

Da budem iskrena do srži: jednom dnevno, skoro svakog dana, bilo da sam za svojim radnim stolom ili na red sastanka, osetim neizdrživu potrebu da briznem u plač. Okidač za prolivanje suza u kancelariji može da bude bilo šta – od toga da se šefu nije svidela neka moja ideja, do toga da sam poslala mejl sa previše grešaka jer sam žurila da ga što pre pošaljem. Ako i vi zalivate tastaturu suzama, nemojte se više sekirati, jer nismo jedine koje to rade.

Studija En Krimer, autorka knjige Uvek je lično, pokazuje da je čak 41 posto žena plakalo na radnom mestu. U prevodu: mnogo ljudi, brate mili. Zbog ovoga smo poželele da otkrijemo koji je najbolji način da se nosimo sa ovakvim situacijama. Štaviše, zaintrigiralo nas je da li možemo da ih preokrenemo u nešto što nam daje snagu. Odložite tu kutiju sa maramicama i pročitajte šta smo saznale…

„Jednom prilikom, na svom prvom poslu, imala sam sastanak sa poslovnim partnerom povodom nekog projekta. Bila sam zastrašena njegovim ponašanjem i previše uplašena da postavim pitanje. Vratila sam se u svoju kancelariju i plakala. Do tog trenutka imala sam pravilo: u bejzbolu i pravu plakanju mesta nema. Međutim, iskustvo u rukovodstvu mi je pomoglo da sazrim i shvatim – plakanje je prihvatljiv način otpuštanja frustracije i straha.“

Ketlin V, Ferfild, CT

Žene plaču više nego muškarci… Naučno dokazano!

Makar za neke od svojih suza možete da okrivite biologiju. Istraživanje je pokazalo da žene zapravo imaju drugačije suzne kanale nego muškarci. Kako molim!? Da, da. Naši suzni kanali su generalno manji i plići, tako da se naše suze lakše prelivaju na obraze, nego što je to slučaj kod muškaraca. Ovo znači da i muškarci i žene mogu da budu identično emotivno uznemireni, ali su u takvim situacijama žene sklonije tome da puste suzu, kaže En Krimer. Nauko, hvala ti!

Otkud suze?
„Suze su zapravo poput lampice koja se upali na kontrolnoj tabli automobila kada nešto nije u redu. Stoga, sledeći put kada ih osetite da nadolaze, ili su već krenule da se kotrljaju niz obraze, samo obratite pažnju“, savetuje Krimerova. „Većina žena koje plaču na poslu ne rade to zbog toga što su tužne, već zato što su ljute i frustrirane.“ Ako uspete da se smirite samo na trenutak i shvatite razlog svog plača, to i te kako može da vam pomogne da se brže saberete i budete sto posto fokusirane. U ovakvim trenucima postavite sebi ova ključna pitanja: da li se osećam kao da me neko ne poštuje? Da li nisam dobila adekvatne resurse za obavljanje posla? Da li neko drugi u timu sebi pripisuje moje uspehe? Posle ovoga, sledeći korak je da pronađete adekvatan način da rešite problem – to može da bude direktna konfrontacija sa tim članom tima koji vam otima zasluge ili razgovor oči u oči sa zastrašujućom šeficom koja često ume da prevrši meru. To što ste rešile da nešto preduzmete povodom pravog razloga vašim suzama trebalo bi momentalno da stiša vaš bes i spreči nadolazeći vodopad.

Kada odustati?
Iako je plakanje postalo prihvatljivo ponegde, (bolna) istina je da se u okviru većine radnih mesta ono i dalje smatra vrlo nepoželjnim. Krimerova kaže da ipak treba imati u vidu i kolege. (Da neko konstantno jeca za stolom pored vas, najverovatnije ni vi ne biste mogli da se koncentrišete.) Zato postoji nepisano pravilo: nekoliko suza – ne morate da napuštate radni kutak; jecanje kao da ste u telenoveli – sklonite se pod hitno negde gde ćete imati privatnosti. U ovom drugom slučaju to može biti WC (samo nekako sakrijte noge tako da vas niko ne prepozna po cipelama), stepenište zgrade, ili prosto izađite u kratku šetnju.

Pričajte o tome
Old skul stav prema plakanju na radnom mestu je jasan – suzama nije mesto u kancelariji. Međutim, napredniji pogled na ovakvo ispoljavanje emocija sugeriše da kada iskreno iskazujete šta osećate to pokazuje da imate integriteta, samosvesti i autentičnosti. Ukratko – to se sve više ceni (e, ovo nam se, bogme, sviđa!). Zato sledeći put kada vas kolege zateknu u toaletu kako brišete crvene oči, nemojte da čekate na njih da nešto prokomentarišu. Hrabro se zauzmite za svoje suze, bilo da su ličnog ili poslovnog porekla. Ako je razlog plaču intiman, nemojte ići u detalje, samo recite „usred sam porodične krize“. To bi trebalo da bude sasvim dovoljno da spreči vaše saradnike da šiznu jer, na primer, niste odgovorili na neki tamo mejl u roku od odma’. Isto važi i za vašeg šefa. Krimerova savetuje da se oduprete porivu za izvinjavanjem i umesto izvinjenja recite sledeće: „Uznemirilo me je to, to ili to, a evo i zašto…“ Pametan rukovodilac kojem je stalo umeće da ceni vašu iskrenost i doživeće vas kao emotivno inteligentnu osobu koja je u kontaktu sa svojim potrebama. Na kraju krajeva, jedan od mogućih scenarija je da vas to što ste imali petlje da pustite suzu približi kolegama i učini da porastete u njihovim očima.

„Osnovala sam kompaniju prošle godine. Na jednom od sastanaka zaplakala sam pred svojim timom. Kad se to desilo, mislila sam da me neće više toliko ceniti kao rukovodioca. Ali gledano iz ove perspektive, shvatam da je to istaklo jednu vrlo važnu i autentičnu ranjivost. Moj tim je imao prilike da vidi da sam ljudsko biće, kao i da vođenje kompanije ume da bude strašan, intenzivan i emotivno iscrpljujući poduhvat.“

Ejmi N, Sijetl, VA

„Kao neko ko je šef, volela bih da ljudi osećaju da imaju slobodu da se izražavaju kako žele. Ako vas je nešto toliko nasekiralo da ste na granici suza, želim da znam šta je u pitanju, ne bih li pomogla ako ikako mogu. Čak i kada je nešto lično u pitanju, volela bih da ljudi i to podele sa mnom.“

Heder V, Kolumbus, OH

(cosmopolitan)