ŽIVOT

Šta nam je doneo 8. mart: Neću na posao, hoću da budem domaćica!

Young Woman With Baby Working From Home

Pre nekoliko decenija, žene u Sovjetskom Savezu su jedna drugoj slale razglednice na kojima je pisalo: „Osmi mart je dan pobune radnih žena protiv kuhinjske robije. Reci ne ugnjetavanju i praznini duha rada u domaćinstvu“…

Danas dame više ne šalju razglednice, nema ni Sovjetskog saveza, a Međunarodni dan žena dočekuju sa pomešanim osećanjima. Rastrzane između posla i kuće, nezadovoljne jer niti zarađuju dovoljno, niti mogu da se posvete porodici koliko bi želele, imaju osećaj kao da ih je neko žestoko prevario. Paradoksalno, mnoge zaposlene žene danas zavide domaćicama i volele bi kad bi im se život sveo samo na robiju u kuhinji. Jer, dobile su robiju na poslu, a kaznu i dalje služe kod kuće, istovremeno pokušavajući, ali retko uspevajući da ukradu komadić slobode i vremena samo za sebe.

Nije ni čudo onda da će mnoge dame ružu dobijenu povodom Međunarodnog dana žena primiti uz uzdah, primećujući više trnje, nego lepotu cveta.
Plemenita ideja emancipacije i feminističkog pokreta da žena treba da bude slobodna da kreira svoj život kako želi, pretvorila se u svoju suprotnost. Zato su mnoge pametne, vredne, obrazovane žene, shvativši da ne mogu da se pretvore u hobotnice, poželele da se emancipuju od emancipacije. Da se od žene danas očekuje mnogo veruje sociolog i trener emocionalne pismenosti Sanja Stanković.

– Od savremene i emancipovane žene se očekuje da bude obrazovana, da izgradi karijeru, prati savremene trendove u roditeljstvu i vaspitavanju dece, ali i da ne zanemari svoju ulogu nežne i podržavajuće supruge i strastvene ljubavnice. U pokušajima da izbalansira sve ove uloge, ona poseže za literaturom za samopomoć u kojoj je dočekuju slogani „Budi svoja“. Ali, ona više ne zna šta to znači jer je u pokušaju da ispuni očekivanja socijalne uloge savremene žene, izgubila kontakt sa svojim ličnim, intimnim uverenjima i željama šta stvarno želi da bude – primećuje Stankovićeva.
I tako smo umesto dostojanstvene žene koja ima sva prava kao i muškarac, dobili izgubljenu damu pogrbljenu pod teretom obaveza. Istraživanja potvrđuju da su žene na ivici pucanja. Nedavno istraživanje univerziteta u Mičigenu pokazalo je da udajom žene dobijaju sedam dodatnih sati posla u kući, dok muškarci ženidbom uštede jedan sat. Kako je tačno u Srbiji, ne zna se. Ali, slutimo da je mnogo gore.
– Žene su stekle pravo na jednako obrazovanje i mesto na tržištu rada, ali se nova pokolenja i dalje vaspitavaju isto. Dok god budemo našu decu vaspitavali da se podrazumeva da je žena zadužena za upravljanje kućnim poslovima, a da se od muškarca očekuje da se ne meša u to, proizvodićemo generacije indoktrinirane rodnim stereotipima koji su u direktnoj korelaciji sa sve češćim razvodima – kaže sociolog.
Čini se da su žene odustale od vere da će im biti bolje. I u manje patrijarhalnim sredinama od Srbije, poput Velike Britanije, čak trećina žena priznaje da radi samo zbog plate. Kada bi muškarac mogao da obezbedi pristojan život za porodicu, dale bi otkaz bez razmišljanja. Ali, u najvećem broju slučajeva to nije moguće, što dovodi do promene u stavu pripadnika jačeg pola.
– Danas je sve češće na listi poželjnih osobina buduće partnerke i to da ona ima stalni posao, po mogućnosti i stan u sopstvenom vlasništvu. Ima žena koje muškarci uslovljavaju time pa kažu: „Neću te zaprositi dok ne dobiješ ugovor o radnom odnosu na neodređeno“. Ili ih iz „neobjašnjivih“ razloga napuštaju nakon što ostanu bez posla. Ali, ne treba prebrzo kriviti ni ovakve postupke muškaraca koji su produkt straha od ekonomske neizvesnosti. Jer, muškarac i dalje oseća kulturološki pritisak da bude provajder, a kapitalistički sistem mu to ne dozvoljava – primećuje Stankovićeva.
Pošto sistem ne možemo promeniti, opet se vraćamo na odnos muškarca i žene. A on se može promeniti, ukoliko obe strane isključe deo mozga koji kućne poslove poistovećuje sa ženskim.
– Ukoliko muškarac očekuje da njegova supruga, nakon što se vrati sa osmočasovnog radnog dana, ima energije da se posveti odgoju dece i supružničkim dužnostima, onda treba da preuzme deo kućnih poslova na sebe. Zbog toga on nije „papučar“, već muškarac na kog žena može da se osloni i sačuva više energije za kvalitetan bračni odnos. S druge strane, žene moraju dozvoliti greške muškarcima i osloboditi se stava kako one znaju najbolje. Ponekad nije neophodno posao uraditi savršeno, prihvatljivo je završiti ga dovoljno dobro – podseća sociolog.

Rat se nastavlja

Nedavno je oštru kritiku javnosti doživela jedna jevrejska škola za dečake u Velikoj Britaniji u kojoj je ustanovljeno da učenici dele stav da je jedina uloga žena da se brinu o deci, čiste kuću i kuvaju. Vest je izazvala lavinu komentara i kod nas.
– Jao, koliko su žene postale razmažene, to je užasavajuće. Pitajte svoje bake koliko su njihove majke imale dece i kako su ceo dan provodile radeći. A nije bilo veš mašina, usisivača, prevoza – kritikuju muškarci, a žene uzvraćaju: – A kad ste vi majstorisali po tuđim kućama posle redovnog posla, kao što su nekad radili muškarci? Samo znate da sedite ispred TV-a, igrate igrice i visite po kladionicama.

(novosti)