Psihologija

Da li nas pare stvarno kvare?

Pitate se kako je vaš komšija „pun kao brod“, dok vi jedva sastavljate kraj s krajem? Odgovor nalazite u njegovoj snalažljivosti, vezama, spremnosti da i „majku proda“ kako bi svom saldu u banci dodao još jednu nulu. Ipak, nije sve baš tako…

Poslovni trener Mirko Tam tvrdi da na finansijski uspeh najviše utiče stav koji imamo prema novcu. Mnogi od nas su od detinjstva slušali da su pare nužno zlo, da kvare ljude i nisu važne za sreću. Upravo ti stavovi nas u odraslom dobu koče da postanemo uspešni, a da nismo ni svesni toga. Ovo su, prema Tamu, najčešći stavovi koji nas blokiraju u ostvarenju materijalnog uspeha.

Izvor zla – Reč je o uobičajenom verovanju potkrepljenom svim onim bogatašima koji su, jureći za parama, izgubili ljudskost, saosećanje, integritet. Ali, činjenica da su oni postali robovi materijalnog govori o njima. Tam podseća da je novac neutralna kategorija, a od nas zavisi kako ćemo se odnositi prema njemu, pa predlaže da ovaj stav zamenimo drugim, poput: „Novac mi omogućava da uradim dobre stvari“.

Materijalno nije važno – Kada kažete „To je samo novac“, pokazujete da vam on nije prioritet. I to je u redu, ali nemojte se posle žaliti da ga nemate dovoljno i da vam od njega sve zavisi. Ako ga želite, ne ponašajte se kao da je nebitan. Tretirajte ga sa poštovanjem, kažite da je to jedan od prioriteta u vašem životu i promena stava će doneti puniji novčanik.

Tu je da se troši – Ako smo uvereni da mora sve da se potroši da bi nam se vratilo, grešimo. Logika je jednostavna: kada potrošimo sve što smo zaradili, ne ostaje ništa da uštedimo i dalje investiramo, vraćamo se na početak i ne uvećavamo saldo. To ne znači da treba da odemo u drugu krajnost jer je važno da s vremena ne vreme ugađamo sebi, ali problem je što to lako postane navika. Usvojite stav: „Novac koji ne potrošim čini me bogatim“.

Bogati se bogate – Ovo je moćan izgovor koji nas lišava odgovornosti da se pobrinemo za našu finansijsku situaciju. Ako verujemo da samo bogati mogu da se obogate, jer se „para na paru ide“, dok će siromašni uvek biti dinara, sebi poručujemo da mi tu ne možemo ništa da uradimo, promenimo. Zamenite defetistički stav pobedničkim: „Moj novčanik zavisi od mene“ i doći će do promene.

Ne umem s novcem – Kao i prethodni stav, i ovaj nam je alibi da se ne potrudimo, jer je stanje, verujemo, nepromenjivo. Naravno da nije tako, ne morate biti vrhunski ekonomista da biste uštedeli. „Svakog dana učim o novcu“ je korisniji stav, koji ćete podsvesno potkrepiti delima, a za početak čitajte knjige iz ove oblasti.

Jare ili pare – u prevodu: ili si bogat ili si srećan, a ovo razmišljanje mnogima je uteha jer misle da bogati obavezno plaču. Novac zaista ne garantuje sreću, ali je i ne isključuje, pa Tam predlaže da stav „bogatstvo ili sreća“ zamenite neisključivim uverenjem: „Novac je deo mog života, kojim sam zadovoljan“.

(novosti)