Psihologija

Koji ste tip „kasnitelja“?

Reći onome ko uvek kasni da se pojavi na vreme, isto je što i zapretiti gurmanu da ne jede – tvrdi psiholog Džef Konte sa Univerziteta San Dijego.

Do ovog zaključka je došla i Diana Deloncor, autorka knjige „Nemoj da zakasniš opet“, koja je sprovela studiju na Univerzitetu San Francisko. Od 225 ispitanika ispostavilo se da 17 posto njih hronično kasni, što je povezano sa problemom uspostavljanja samokontrole. Diana je utvrdila da su ljudi koji nikada nigde ne dolaze na vreme skloni da se prejedaju, opijaju, kockaju ili nepromišljeno troše novac. Većina njih voli adrenalinske aktivnosti, a neki imaju i poteškoće u koncentraciji. Autorka knjige je stalno kasnila. Opominjali su je na poslu, doživljavali je kao neozbiljnu radnicu, muž se ljutio na nju, prijatelji su je ostavili jer su to doživljavali kao nepoštovanje. Trudila se da ispravi ovu naviku, ali joj je teško išlo.

– Većina mrzi kada neko ne dolazi na vreme, ali ne razume da je to mnogo složenija stvar od sebičluka ili bezobrazluka. To je jače od čoveka – kaže Diana, koja je odlučila da sebi pomogne tako što će uraditi istraživanje.

Na osnovu podataka do kojih je došla, utvrdila je da postoji sedam vrsta ljudi koji kasne, ali se većina svrstava u tri kategorije:

* Kampanjac

To je osoba koja voli da rešava probleme u poslednji čas, tvrdeći da najbolje deluje pod pritiskom, a najslabije u dosadi. Zato ona juri sa sastanka na sastanak, sa mesta na mesto, stvarajući kriznu situaciju i kada je nema. U protivnom, nema motiv za funkcionisanjem.

* Proizvođač

Što više stvari u što manje vremena – motiv je osobe koja uživa dok precrtava zadatke sa liste, potcenjujući količinu vremena potrebnog za rešavanje problema. Mrzi prazan hod, pa isplanira svaki minut u toku dana, verujući da uvek može da obavi još jedan zadatak.

* Rasejani profesor

Ovo je tip „kasnitelja“ kojeg je najlakše omesti. On gubi ključeve, zaboravlja dogovore, imena ljudi, nema moć pažnje, ne može da uoči sitnice.

Diana je još identifikovala: racionalizatora – on nikada u potpunosti neće priznati da kasni, popustljivca – njemu generalno nedostaje samokontrole, skrivača – kašnjenjem prikriva osećaj teskobe i niskog samopoštovanja i pobunjenika – onog koji utvrđuje moć puštajući druge da ga čekaju.

Ukoliko želite da se oslobodite ove navike, jer nije lepa i često osobu predstavlja nepristojnom, unižava njene kvalitete i vrednosti, stručnjaci savetuju da razmislite o razlozima zbog kojih se tako ponašate. A, kao najčešći se navode sledeća dva:

* Loša procena vremena – „Stižem za pet (deset ili 15) minuta“ je uobičajena rečenica onih koji kasne i nije tačna. Kada vas neko pita koliko vam treba do posla ili do nekog dela grada, morate da naučite tačnu minutažu i onda ćete mnogo lakše uspeti da procenite vreme.

* Dekoncentracija – Panično traženje novčanika, ključeva ili telefona u poslednjoj sekundi pred izlazak iz kuće je navika koja sigurno vodi u kašnjenje. Da biste je sprečili, bolje se pripremite za izlazak.

Dok ne uhvatite korak, poslužite se elektronskim podsetnicima koji će vas ubrzati i opomenuti da imate važan sastanak. Neka alarm bude što glasniji i iritantniji, kako biste ga ozbiljnije shvatili. Podesite vreme na vašem satu unapred, bar pet minuta. Trudite se da izbegavate zakazivanje sastanaka jedan za drugim, jer će vam dovoljno duga pauza omogućiti da predahnete i na drugu lokaciju stignete kada treba, i to bez paničnog trčanja i nervoze.

PSIHOLOŠKI ILI MEHANIČKI PROBLEM

Profesionalni organizator i stručnjak za produktivnost Džuli Morgenstern, klijente obavezno pita da li kasne uvek isto ili to varira. Ako je u pitanju identična minutaža, onda se, tvrdi ona, radi o psihološkim preprekama. A, ukoliko ponekad zakasne deset minuta, a drugi put pola sata, sat, u pitanju je problem mehaničke prirode i znači da ta osoba mora da nauči da organizuje svoje vreme.

(Novosti)